Čovjek je biopsihosocijalno i duhovno biće koje je opečaćeno fitrom. Urođeno mu je da vjeruje i na svijet dolazi čist od grijeha poput čistog i sjajnog ogledala. Šta ćemo tokom i poslije života “postati” ovisi samo od nas, jer nam je dat razum putem kojeg možemo razlikovati dobro i loše, poćudne i nepoćudne stvari, vjerovanje ili nevjerovanje itd. Allah dž.š. kaže: “I reci: Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje!” (El-Kehf, 28). Data nam je slobodna volja, ali i uputa “Mi mu na pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti” (Ed-Dehr, 3).
U životnom ciklusu isprepletenim različitim iskušenjima čisto ogledalo duše počinje gubiti svoj sjaj i vremenom prestajemo biti „razumna“, bića. To je period u životu kada se na loše stvari stvari počne gledati pohvalno, te moralne vrijednosti počinju nestajati. Poštenje, iskrenost, pravednost, darežljivost, plemenitost nestaju i javljaju se njihove suprotnosti. Počinjemo laž prihvatati kao istinu, prema povjerenom emanetu smo nemarni, a obećanja iznevjerimo. Dobrim dijelom do pojave licemjerstva dolazi zbog pohlepe kao da čovjek nije svjestan da je danas tu, a gdje će biti sutra samo Uzvišeni zna. Zaboravljamo istinu da smo rođeni, da živimo, da umiremo, da ćemo biti oživljeni i da će nam biti suđeno. Ako smo svjesni ovog života, iako pogledamo oko nas, zar ne vidimo da smo samo putnici i da sve ostaje, a jedino su uz nas naša djela. Zbog čega onda pohlepa, zbog čega se „prihvata“ teza da „cilj opravdava sredstvo“?!
U djelu „Vladar“ Niccolo Machiavelli zagovaranje načela da „cilj opravdava sredstvo“ definiše kao makijavelizam. To je ustvari doktrina, koja je nažalost sve više prisutna u Bosni i Hercegovini, a koja podrazumijeva silu i praksu baziranu na manipulaciji, intigrama i drugim nemoralnim sredstvima. Čovjek se ne rađa kao makijavelista, on to postaje. U psihologiji, makijavelizam je crta ličnosti koja uz narcizam i psihopatiju čini tzv. mračnu trijadu ličnosti. Koliko je danas makijavelista možemo sami zaključiti jer su to kako navode Furnham i saradnici., manipulativne osobe sklone obmanjivanju i iskorištavanju drugih, te su isključivo usmjerene prema vlastitom interesu. Također, Chris navodi da se odlikuju nemoralnim mišljenjem, strateškim planiranjem, motiviranošću usmjerenu ka novcu, obmanjivanjem, ne vežu se emocionalno i visoke su impulzivnosti.
Zato, svi zajedno imamo obavezu da ukazujemo na ovu lošu pojavu, da ulažemo u znanje, razvijamo intelektualne sposobnosti, te da koristimo svoj razum, jer Uzvišeni na više mjesta u Kur`anu ističe: „Za one koji pameti imaju“, „Zašto ne razmislite“ itd. I na kraju vrijedi navesti poznatu mudrost koja glasi:„Sa četiri stvari će čovjek postati vodeći: učtivost, iskrenost, izvršenje povjerenog emaneta i ljudskost“. Mudrost je u slobodi izbora!
doc.dr.sci. Senad Mehmedinović
https://akos.ba/ljudska-slabost-u-slobodi-izbora-da-li-cilj-opravdava-sredstvo/
