Kriza znanja kao uzrok stagnacije BiH, 2015.
„Svi smo sviesni da država pedstavlja zajednicu ljudi u kojoj svako individualno afirmacijski doprinosu napretku, ali isto tako (nažalost) negacijski dovodi do destrukcije, destabilizacije… U knjizi Islamska deklaracija između ostalog piše da do destabilizacije ljudi, društva, pa i institucija dolazi zbog toga što se čovjek udaljio od vjere. Vjera je znanje, a ono je postojanost. Čovjek sve što više zna svjestan je svog neznanja, i to znanje možemo nazvati korisnim znanjem. Znati, a ne biti svjestan svog neznanja, ili još teže, neznati, a misliti da znaš je bolest koje se mnogi trebamo čuvati.
Poređenje između znanja i neznanja je ekvivalentno napretku i razvoju, odnosno stagnaciji i urušavanju. Jednostavno rečeno institucionalnim riječnikom, sve što napreduje i razvija se, znanje je, a sve što stagnira i propada je neznanje ili zloupotreba znanja. Vrijeme i prostor u kojem živimo je slika morala koji predstavlja skup nepisanih pravila, a koja su kod nas postavljena na način „kad može on, mogu i ja“ ili „nisi ti za ovog, nisi u stanju lagati“, itd. Problem našeg sistema se može definisati kao dugogodišnja homogenizacija neznanja individua, koja su heterogenizirala znanje (u individue – jednina).
Također, došlo je i do prepuštenosti ili povlačenja od strane onih koji se prepuštati i povlačiti ne smiju. Nema prepuštanja nepisanom pravilu „kada može on, mogu i ja“, jer se ovdje vidi težnja za „vrhom“, a u djelu Država je rečeno „ „najbolja i najsložnija je ona država u kojoj za vlašću najmanje teže oni koji su izabrani da vladaju, a ako država ima drukčije vladaoce, onda je u njoj obrnuto”.
Sami prosudimo!
Osmijeh kao vedrina srca, 2015 – Novo vrijeme.
“Društvo u kojem živimo je zasigurno projekcija svih nas jer danas je više “lajkova“ za loše, a dobro počinje gubiti smisao. Dobro i loše je zamijenilo uloge, što možda i ne iznenađuje jer su znanje i neznanje zamijenili uloge, a opet i u jednom i u drugom osmijeh je prisutan i latentno prisutan.
Ovaj osvrt na osmijeh odlučio sam napisati zbog meni drage osobe koja kroz prizmu sopstvenog doživljaja copying mehanizma nastoji podstaknuti osobe, kako to kaže Kris Kristofferson “…da paze da ne odrastu premudri i tako izbjegnu veliko životno zadovoljstvo, osmijeh“.
Osmijeh, sam po sebi nije “fizički“ težak, već nasuprot tome, veoma je lagan. Još je lakši, kada u ovisnosti od ličnih ubjeđenja i vjerovanja vratimo se nekoliko stotina godina unazad i nahranimo riznicama znanja, poruka i savjeta. U tom kontekstu, kontekstu hadisa, odnosno poruka svima nama, možemo pronaći da Božiji poslanik Muhammed (s.a.v.s.) kaže: “Tvoj osmijeh u licu tvome bratu, tebi je sadaka“ (prenosi Tirmizi). Drugim riječima, nasmijem se ja tebi, meni sadaka, ali, nasmijat ćeš se i ti meni, pa i tebi sadaka.
Možda zvuči prejednostavno, ali je i opravdano postaviti otvoreno pitanje: kako se nasmijati kada brinem za egzistenciju, za sutra, za zdravlje… Naravno, odgovori na ova pitanja se nalaze dublje u našem savršenom sistemu. Šta je to pokretač osmijeha, šta je to sreća koja se reflektira putem našeg osmjeha? Da li je to pogled na svijet oko sebe ali i iznad, ispod i unutar sebe?! Zadržat ćemo se na ovoj rečenici. Kazano je da slijepi ljudi vide iako su slijepi, te da gluhi ljudi čuju iako su gluhi. Ali je kazano i sljedeće da iako ljudi imaju vid i sluh, ipak su slijepi i gluhi. Iz ovoga možemo zaključiti da u ljudskom organizmu postoji nešto veoma dublje, što daje ljudima “sluh“ i “vid“, a to je srce. Srce je hardver našeg organizma, a vid, sluh, pa tako i osmijeh softver. Srce je pokretač života, osjećaja, radosti, osmijeha, ali isto tako može biti pokretač tuge, teškoće, žalosti, razočarenja. Kada uradimo nešto dobro, svi kažemo što se lijepo i ispunjeno osjećamo unutar sebe, a isto tako kada uradimo nešto loše, neka nam težina u “grudima“. Zato, s vremena na vrijeme ne bi bilo loše raditi “generalku“ srca, “počistiti“ pretkomore i komore.
Srce je kao ogledalo, sija dok je čisto, a kada je zaprljano, traži da se očisti. Osmijeh je ogledalo, smijemo se kada je srce čisto, a kada je prljavo rasteretimo ga, kao što kaže Ebu Derda “Želim nasmijati čovjeka, kako bi rasteretio njegovo srce“.